Amaterska radio-goniometrija (ARG), kao vid sporta radio-amatera, pretstavlja zbir vise disciplina, sjedinjenih u takvu cjelinu, da svakom takmicaru nalaze dobro poznavanje: osnova rasprostiranja radio-talasa, telegrafije, orijentisanja i kretanja na nepoznatom terenu, kao i fizicku pripremljenost.
OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE
Radio-goniometrija je posebna oblast radio-elektronike, koja izucava teoretska i prakticna pitanja vezana za odredivanje pravca izvora zracenja radio-talasa.Ona, isto tako, oznacava i proces odredivanja pravca radio-predajnika koji radi, prema njegovim signalima.
Radio-goniometrija se bazira na osobinama prostiranja radio-talasa po najkracem putu, sa konacnom brzinom i na principima usmjerenog prijema.
Radio-goniometrisanje (goniometrisanje) se ostvaruje uredajem nazvanim radio-goniometar (goniometar), koji se sastoji iz cetiri glavna elementa: antene sa usmjerenom karakteristikom, ulaznog sistema, radio-prijemnog uredaja i pokazivaca signala i pravca.
Goniometrisanje se moze izvoditi kako na malim tako i na velikim rastojanjima(u zavisnosti od uslova sirenja radio-talasa), nije podlozno utjecajima meteoroloskih uslova (kisa, magla, i ostalo), moze se izvoditi kako u mirovanju tako i u pokretu.
Goniometrisanje, u opstem slucaju, se vrsi obrtanjem dijagrama usmjerenosti antene goniometra od 0º do 360º sve dok se ne dobije odredena vrijednost jacine prijema, koja se registruje indikatorom na izlazu prijemnog uredaja.
Ako je antenski sistem prethodno orjentisan u odnosu na sjever meridijana, onda se azimut goniometrije odreduje uglom zaokreta dijagrama usmjerenosti antene od pocetnog polozaja.
Sve ove pojave unekoliko pokazuju negativno protivdejstvo kvaliteta rada svakog goniometra i mogu narusiti tacnost goniometrisanja. Radi toga, pravilno shvatanje i izucavanje osobina sirenja elektromagnetskih talasa je veoma vazan zadatak svakog takmicara u ARG-u.
Elektromagnetski talasi i njihova polarizacija
Elektromagnetski talasi sa svog izvora zracenja, a prema tome, i kretanje energije polja vrsi se po najkracem putu na sve strane u prostoru sa konacnom brzinom.
Elektromagnetsko polje, samo za sebe, pretstavlja sveukupnost promjenjivih elektricnog i magnetnog polja.
Osnove prakticnog goniometrisanja
Pod pojmom goniometrisanja podrazumjeva se koristenje usmjerenog prijema radio-talasa i odredivanje pravca i smijera radio-predajnika pomocu goniometra, koji ima antenu sa usmjerenim dejstvom.
Pravac radio-predajnika odreduje se prema induciranoj ems ( elekrto motorna sila ) u anteni goniometra, pri njezinim razlicitim polozajima u prostoru, sve do dobijanja odredenih vrijednosti ems (maksimalnih ili minimalnih), koje se registruju indikatorom goniometra.
U ARG –u nije dovoljno samo odredivanje pravca radio-predajnika, vec je potrebno i odredivanje njegovog mjestopolozaja.U tu svrhu, postoje vise nacina i metoda, koje sluze za odredivanje pravca i mjestopolozaja i otkrivanje radio-predajnika, koji se goniometrise.
Prije svega treba imati u vidu, zavisnost jacine polja od rastojanja do predajnika, sto je manje rastojanje, prijem je sve jaci.
Tehnika prakticnog trazenja predajnika
Na 80-m opsegumoguca su dva nacina zapocinjanja sa goniometrisanjem predajnika.
Prvi nacin zapocinjanja sa goniometrisanjem je zapoceti prema minimumu dijagrama usmjerenosti antene. Ukljucivanjem i stap antene odreduje se i strana predajnika t.j. ispred ili pozadi, da bi se zatim zapocelo sa kretanjem prema njemu, pri tome kontrolisuci kurs kretanjaskretanjem lijevo-desno od polozaja stvarnog minimuma antene.Ovako se radi narocito pazljivo pri priblizavanju ka predajniku, cesce se provjeravastrana i prati nivo signala da se ne bi preskocio predajnik.Takmicar treba da ima na umu zlatno pravilokod trazenja izbliza, da treba pravovremeno smanjivati pojacanje pri priblizavanju ka predajniku, da bi mogao uvijek da radi na linearnom dijelu amplitudne karakteristike goniometra.
Drugi nacin zapocinjanja sa goniometrisanjem predajnikaje prema maksimumu kardioide dijagrama usmjerenosti antene i odmah sa zapocinjanjem kretanja po pravcu maksimuma, poboljsavajuci pravac kretanja prema minimumu.
Prvi nacin goniometrisanja je ekonomicniji u vremenu, ako je takmicar uvjeren da je polarizacija signala vertikalna.Pri postojanju horizontalne polarizacije, bolje je dejstvovati prema drugom nacinu.Zapocinjanje po maksimumu treba da bude i kad se takmicar nade, na primjer, u gustisurastinja, paprata i slicnogdje su moguca samo dva pravca kretanja.
Kod blizih rastojanja do predajnika, kad je minimum nejasan, uvjek treba prelaziti na goniometrisanje po maksimumu.
U neposrednoj blizini predajnika treba praviti citave zaokrete, sa drzanjem goniometra ispred sebe, na ispruzenoj ruci, sa maksimumom kardioide od sebe.Tu se koristi i maksimum kardioide i zavisnost jacine polja od rastojanja.Uopste, kod odredjivanja strane, bolje je okretanje goniometra da bude zajedno sa tijelom takmicara, na ispruzenoj ruci ispred sebe, nego okretati prijemnik samo u jednoj tacki prostora.
Na 2-m opsegu antena ima samo maksimum i tehnika goniometrisanja, u principu, je jednostavnija.Kada ima odbijanja (refleksija), moguca su duboka slabljenja signala za vrijeme priblizavanja predajniku.Tada, za odredivanje pravca predajnika, treba napraviti vise goniometrisanja sa vise mjesta i uzeti njihovu srednju vrijednost.Kada ne postoji opasnost da se napravi greska zbog slabljenja signala, treba goniometrisati brzim okretanjem antene za cijeli krug i zastajkivanjima na po 1 do 2 sekunde. Kada nema refleksija, goniometrisanje u hodu ne samo sto je dozvoljeno, vec se i preporucuje
Raznolike neugodnosti za vrijeme takmicenja
Za vrijeme takmicenja u arg-u, kod takmicara mogu se desiti raznolike nepredvidene neugodnosti.Jedna od nepredvidenih neugodnosti moze biti takva da takmicar uopste ne cuje neki od predajnika.Razlozi za to mogu biti najrazlicitiji. Na primjer, moguce je da se promjenila frekvencija predajnika ili goniometra; da nije dobro postavljena radna frekvencija na goniometru; predajnik je propustio jedan period emitovanja;takmicar je otisao predaleko (van granica terena predvidenog za takmicenje); da je mala osjetljivost goniometra i drugo.
Radi uklanjanja navedenih neugodnosti prije svega, takmicar se treba uvjeriti u to da mu je goniometar ispravan; da pokusa cuti predajnik na nekoj drugoj frekvenciji; da se uvjeri u to da ostali predajnici rade na datoj frekvenciji; eventualno da se vrati na mjesto gdje je ranije slusao predajnik.
Druga moguca neugodnost je otkazivanje rada goniometra. Do ove neugodnost se veoma cesto dolazi prilikom pada takmicara, pri cemu najcesce dolazi do prekida u kablu slusalica, iskljucivanje izvora napajanja, stvaranja kratkih veza, ostecenja antene lomljenjem i slicno.
Radi ostvarivanja ovih neugodnosti, prije svega treba ustanoviti karakter neispravnosti.Ovo je tesko postici ukoliko se dobro ne poznaje svoj goniometar, ali se i tada rijetko uspjeva otkloniti neugodnost. Ipak, za svaki slucaj, dobro je nositi rezervne slusalice, bateriju i odvijac.
Oprema takmicara
Jedan od vaznih faktora za nastup na takmicenjima u ARG-u je oprema takmicara.Ona je uslovljena, prije svega, od vremenskih uslova na dan takmicenja i od osobina takmicarskog terena.Ona je svojstvena takmicarima u ARG-u.
Pored goniometra kao osnovnog elementa, uspjeh u takmicenjima svakako zavisi i od odjece, obuce, kompasa, sata (stoperice) i ostalog.
Odjeca za takmicenja u ARG-u bi trebala biti lagana i udobna, da ne otezava trcanje i stiti tijelo takmicara od ranjavanja i ogrebotina pri kretanju kroz guste sume i zbunje. Odjeca treba biti prilagodena godisnjem dobu i konkretnim meteoroloskim uslovima.Najbolji su najlonski kompleti.U nedostatku takvih i u toplije vrijeme upotrebljavaju se obicne sportske majice i gacice.U odjeci treba napraviti i nekakav dep za smjestaj rezervnih baterija i slusalica. Boja odjece trebala bi biti takva, da takmicar ne bude uocljiv izdaleka.
Obuca za mekani i vlazan teren najcesce su patike sa kramponima, kojima je podmetac izraden od gume ili plastike sa specijalnim profilom, koji omogucava dobro gazenje i veoma olaksava trcanje.Za suhe terene sluze obicne patike.
Trenerke kao sastavni dio odjece obicno se upotrebljavaju u svakodnevnoj upotrebi kod visednevnih druzenja radio-amatera, najcesce za vrijeme zborova. Pozeljno je da na njima bude nekakav amblem ili oznaka kao dokaz klupske ili ekipne pripadnosti.
Sportska torba za nosenje cjelokupne opreme, u kojoj treba da se nade i plasticna kesa za smjestaj opreme, koju takmicar ostavlja na startu a treba da bude prebacena na cilj.
Pozeljno je imati manju kolicinu prve pomoci i eventualno mast protiv uboda raznih insekata.
Taktika takmicara
Pod pojmom taktika podrazumjeva se nacin i dejstva, koje treba da preuzme takmicar za postizanje konacnog cilja na takmicenju, a to je: da u sto kracem vremenu pronade i otkrije predajnike predvidene za njegovu kategoriju.
Otkada ce biti poznat kalendar takmicenja odnosno utvrdi datum i mjesto njihovog odrzavanja, odmah se pristupa izradi planova kojim ce se utvrditi tehnicki i takticki zadaci kao i sva potrebna dejstva, koja su jos od prvog momenta usmjerena ka postizanju glavnog cilja takmicara.
Za izradu preciznog i realnog plana za svakog takmicara posebno potrebne su i neke druge, prethodne informacije, a prije svega:
- informacije o sopstvenimsposobnostima i formi;
- informacije o ostalim takmicarima;
- informacije o uslovima takmicenja.
Informacije o sopstvenim sposobnostima dobijaju se na osnovu opsteg stanja takmicara, a posebno od stanja nekoliko dana ranije, kao i na dan odrzavanja takmicenja.
Informacije o ostalim ucesnicima dobijaju se na osnovu pracenja rezultata postignutih na prethodnim takmicenjima, kao i od analize tih rezultata.
Informacije o uslovima takmicenja dobijaju se prikupljanjem podataka o takmicarskom terenu, meteoroloskih uslova u regionu, takmicarskoj komisiji, primjeni pravila i drugo.
Jedno od najvaznijih pitanja taktike takmicara je izbor najpovoljnije varijante trazenja i otkrivanja predajnika. To se prakticno zapocinje odmah po dobijanju karte, neposredno prije startovanja.
Prema pravilima za takmicenja u ARG-u, na karti su oznacene tacke starta i cilja, kao i granice takmicarskog terena. Isto tako, prema pravilima je odredeno i najmanje rastojanje najblizeg predajnika od od startnog mjesta.Ovi podaci omogucuju jos prije startovanja da se napravi pretpostavka o mogucem razmjestaju predajnika, odnosno da se napravi izbor moguce najpovoljnije (i jos nekoliko drugih) varijante trazenja i otkrivanja predajnika.Pri izboru varijante kretanja treba uzeti u obzir postojanje puteva i staza.Uvijek treba imati u vidu da je moguc raznolik razmjestaj predajnika, te prema tome, da je moguc i veci broj varijanti trazenja i otkrivanja predajnika
